Najčešći tip studije pražnjenja želuca je postupak koji provode liječnici nuklearne medicine koristeći radioaktivne kemikalije koje mjere brzinu kojom se hrana prazni iz želuca i ulazi u tanko crijevo. Studije pražnjenja želuca koriste se za procjenu pacijenata koji imaju simptome koji mogu biti posljedica sporog i, rjeđe, brzog pražnjenja želuca. Simptomi sporog pražnjenja prvenstveno su mučnina, povraćanje, bol u trbuhu i punoća trbuha nakon jela. Simptomi brzog pražnjenja su proljev, slabost ili vrtoglavica nakon jela.
Za ispitivanje pražnjenja želuca, pacijent pojede obrok u kojem se čvrsta komponenta obroka (na primjer, kajgana ili zobena kaša za vegetarijance), tečna komponenta obroka (na primjer, voda) ili oboje, pomiješa s mala količina radioaktivnog materijala. Skener (koji djeluje kao Geigerov brojač) postavlja se na pacijentov želudac kako bi se pratila količina radioaktivnosti u želucu nekoliko sati nakon što se pojede testni obrok. Kako se radioaktivno označena hrana prazni iz želuca, količina radioaktivnosti u želucu se smanjuje. Brzina kojom radioaktivnost napušta želudac odražava brzinu kojom se hrana prazni iz želuca
Neki lijekovi kao što su narkotički lijekovi protiv bolova i antikolinergički lijekovi mogu uzrokovati kašnjenje u pražnjenju želuca, dok drugi lijekovi kao što su metoklopramid (Reglan) i eritromicin mogu uzrokovati brzo pražnjenje želuca. Lijekovi koji usporavaju pražnjenje želuca mogu dati lažno abnormalan rezultat testa, dok lijekovi koji ubrzavaju pražnjenje želuca mogu dati lažno normalan rezultat. Stoga, lijekove koji utječu na pražnjenje želuca treba prestati uzimati 72 sata prije provođenja studija pražnjenja.
Nenormalno visoke razine glukoze (šećera) u krvi također mogu usporiti pražnjenje želuca. Stoga je važno kontrolirati razinu glukoze u krvi na blizu normalne razine prije izvođenja studija pražnjenja kod osoba s dijabetesom koje su sklone razvoju visoke razine glukoze u krvi.
Studija pražnjenja želuca često se koristi kada postoji sumnja da postoji abnormalno odgođeno pražnjenje hrane iz želuca, što se medicinski naziva odgođeno pražnjenje želuca. Odgođeno pražnjenje želuca najčešće uzrokuje nelagodu u trbuhu nakon jela, mučninu i povraćanje. Dva najčešća uzroka odgođenog pražnjenja želuca su opstrukcija želučanog izlaza i gastropareza.
Opstrukcija želučanog izlaza odnosi se na stanje u kojem je uski kanal koji vodi iz želuca u tanko crijevo kroz koji hrana prolazi (nazvan pylorus) fizički blokiran, te kao rezultat toga hrana ulazi u prvi dio tankog crijeva (tzv. duodenum) polako ili nikako. Najčešći uzroci opstrukcije želučanog izlaza su ožiljci ili upala pylorusa zbog peptičkih ulkusa, karcinoma želuca ili, povremeno, karcinoma u blizini pylorusa, na primjer, gušterače ili dvanaesnika. Dijagnoza opstrukcije želučanog izlaza postavlja se testovima kao što su azezofagogastroduodenoskopija (EGD), kompjuterizirana tomografija abdomena (CT) i serija gornjeg GI.
Nakon što se odgovarajućim testiranjem isključi opstrukcija želučanog izlaza kao uzrok odgođenog pražnjenja želuca, liječnici tada mogu provesti studiju pražnjenja želuca kako bi dijagnosticirali gastroparezu. Gastropareza je stanje u kojem postoji odgođeno pražnjenje želuca, ali kašnjenje nije zbog opstrukcije. Umjesto toga, to je zbog abnormalne funkcije mišića želuca. Normalna funkcija želučanih mišića neophodna je kako bi se hrana gurala iz želuca u tanko crijevo. Ako mišići ili živci koji kontroliraju mišiće ne rade normalno, hrana ostaje u želucu. Gastropareza je obično uzrokovana bolestima i lijekovima. Najčešći uzrok gastropareze je dijabetes melitus, koji utječe na funkciju živaca i mišića želuca. Mnogi slučajevi gastropareze nemaju jasan uzrok disfunkcije. Ovi slučajevi se nazivaju idiopatska gastropareza.
Ispitivanje pražnjenja želuca također se može koristiti kada postoji sumnja da postoji abnormalno brzo pražnjenje želuca. Brzo pražnjenje želuca može uzrokovati proljev i epizode slabosti ili vrtoglavice nakon obroka (koji se nazivaju sindromom "dampinga"). Uobičajeni uzroci brzog pražnjenja želuca uključuju operaciju želuca i dijabetes melitus.
U bolesnika s gastroparezom, hrana i vezani radioaktivni materijal ostaju u želucu dulje od normalnog (obično sati) prije nego što se isprazne u tanko crijevo. Kao rezultat toga, skener nastavlja pokazivati radioaktivnost u području želuca satima nakon testnog obroka. Ako se pokaže abnormalno sporo pražnjenje, mogu se dati lijekovi kao što je metoklopramid (Reglan) za ubrzavanje pražnjenja i poboljšanje simptoma. Ako se ustanovi nenormalno brzo pražnjenje želuca, mogu se dati lijekovi za usporavanje pražnjenja.
Nema nuspojava iz studije pražnjenja želuca. Radioaktivni materijal se ne apsorbira u tijelo i eliminira se stolicom. Ipak, studije pražnjenja želuca kao i bilo koje druge studije koje koriste radioaktivne materijale ne bi se trebale provoditi u trudnica jer je fetus izložen određenoj radioaktivnosti.
Serija RTG snimka gornjeg gastrointestinalnog trakta (GI) pokazuje abnormalno pražnjenje barija u bolesnika s teškim problemom pražnjenja, međutim, ne može dijagnosticirati abnormalno pražnjenje blagog ili umjerenog stupnja. Studija antroduodenalnog motiliteta ili elektrogastrogram mogu pokazati abnormalnosti u mišićima i živcima želuca, ali ne procjenjuju izravno učinke ovih abnormalnosti na pražnjenje želuca. Opisane su i druge eksperimentalne metode za procjenu pražnjenja želuca, na primjer, ultrazvuk, testovi daha pomoću masnih kiselina i kompjuterizirana tomografija s emisijom jednog fotona (SPECT), ali ti su testovi dostupni u vrlo malo centara.