Test kiselosti stolice je test za dijagnosticiranje netolerancije na laktozu, šećer sadržan u mlijeku, kod dojenčadi i vrlo male djece.
Intolerancija na laktozu je nemogućnost probave laktoznog šećera u mlijeku. Mlijeko koje sadrži šećer laktozu glavni je izvor prehrane za dojenčad i malu djecu. Uz normalnu toleranciju na laktozu, sva se laktoza probavlja (razgrađuje na dva manja šećera) i apsorbira u tankom crijevu tako da niti jedna ne dospijeva u debelo crijevo.
S druge strane, kod osoba s intolerancijom na laktozu kojima nedostaje crijevni enzim koji razgrađuje laktozu, unesena laktoza se niti probavlja niti apsorbira u tankom crijevu i dolazi do debelog crijeva gdje je koriste bakterije u debelom crijevu. Bakterije proizvode kemikalije koje uzrokuju proljev i također proizvode plin. Neke od kemikalija koje proizvode bakterije uključuju mliječne i druge kiseline koje zakiseljavaju stolicu.
Osobe s intolerancijom na laktozu ne mogu piti obično kravlje mlijeko bez pojave proljeva, plinova, a često i bolova u trbuhu. Umjesto toga moraju piti zamjene poput rižinog ili sojinog mlijeka ili tretirati kravlje mlijeko enzimom koji probavlja laktozu (Lactaid) kako bi se manji šećeri mogli apsorbirati u tankom crijevu.
Tijekom ispitivanja kiselosti stolice, dojenčadi i vrlo maloj djeci daju se piti laktoza. Uz normalnu toleranciju na laktozu, sva se laktoza probavlja i apsorbira u tankom crijevu. U osoba koje ne podnose laktozu, dio ili cijela laktoza se ne probavlja i apsorbira u tankom crijevu i dolazi do debelog crijeva. Djelovanjem bakterija debelog crijeva stolica postaje kisela. Zatim se mjeri kiselost stolice koja se izluči nakon uzimanja laktoze. Ako stolica postane kisela, osoba ne podnosi laktozu.
Intolerancija na laktozu u starije djece i odraslih može se otkriti testom tolerancije na laktozu ili testom laktoznog vodika.