Rak želuca, ili rak želuca, je maligni tumor (nesputani rast abnormalnog tkiva) sluznice želuca. Infekcija bakterijom, Helicobacter pylori (H. pylori), čest je uzrok ove vrste maligniteta. Tumori koji se nazivaju adenokarcinomi najčešći su tip raka želuca. Karcinom je rak koji nastaje iz tkiva koje oblaže unutarnje organe ili epitelni sloj kože. Ostali oblici uključuju limfome, karcinoidne tumore i gastrointestinalne stromalne tumore. Nažalost, rak želuca često nema rane simptome i znakove pa se često dijagnosticira kasno u tijeku bolesti.
Velika većina karcinoma želuca, do 90% do 95% svih karcinoma želuca, su adenokarcinomi. Ovi karcinomi nastaju iz sekretornih stanica u sluznici želuca koje proizvode sluz i druge tekućine. Ovaj sloj se zove sluznica. Nekoliko čimbenika rizika predisponira pojedince na ovu vrstu maligniteta. Prehrana, obiteljska anamneza, upala, polipi, perniciozna anemija i pušenje mogu igrati ulogu u ovoj vrsti raka. Najčešće se javlja kod muškaraca starijih od 40 godina. Ljudi iz određenih regija istočne Europe, Azije i Južne Amerike također su pod većim rizikom.
Oko 5% do 10% karcinoma želuca nisu adenokarcinomi. Oko 3% karcinoma želuca su karcinoidni tumori. Ovi tumori nastaju iz stanica koje stvaraju hormone. Limfomi mogu nastati iz tkiva imunološkog sustava u želucu. Oni čine oko 4% karcinoma želuca. Postoji nekoliko različitih vrsta limfoma koji se mogu pojaviti u ovoj regiji. Gastrointestinalni stromalni tumori (GIST) su među najrjeđim i najrjeđim vrstama raka želuca. Javljaju se u specijaliziranim stanicama zvanim intersticijske stanice Cajal. To su stanice autonomnog živčanog sustava.
Približno 28.000 ljudi u SAD-u svake godine dobije dijagnozu raka želuca u SAD-u. Srednja dob kod postavljanja dijagnoze tipičnog pacijenta je 68 godina. Najčešći je kod ljudi u dobi od 65 do 74 godine. Muškarci imaju veću vjerojatnost za dijagnosticiranje malignosti nego muškarci. Oko 1,7% svih karcinoma koji se dijagnosticiraju svake godine u SAD-u su karcinomi želuca. To je 15. najčešći rak. Istraživači sumnjaju da se učestalost ovog raka smanjuje jer ljudi konzumiraju manje hrane koja je soljena i dimljena.
H. pylori je bakterija koja može zaraziti sluznicu želuca. Izlučuje tvar koja neutralizira kiselinu, čineći tako želudac gostoljubivim mjestom za razvoj bakterija. Infekcija povećava rizik od čira na želucu i ulkusa u tankom crijevu. Višegodišnja upala može rezultirati atrofičnim gastritisom. Upala, čir i atrofični gastritis mogu vas predisponirati za razvoj raka želuca. Test krvi, stolice ili daha može pomoći u dijagnosticiranju H. pylori. Osobe koje trenutno imaju čireve ili koje su ranije imale čireve trebale bi se testirati na bakterije. Trebali bi se testirati i oni koji imaju rodbinu u prvom koljenu s rakom želuca. Dobra vijest je da infekcija reagira na liječenje antibioticima.
Vjerojatnije je da će oboljeti ljudi koji imaju bliskog krvnog srodnika koji je imao rak želuca. Određena medicinska stanja povećavaju rizik od raka želuca. Obiteljska adenomatozna polipoza stanje je koje se javlja u obiteljima u kojima su ljudi predisponirani za razvoj polipa. Polipi se kasnije mogu pretvoriti u rak. Perniciozna anemija je čimbenik rizika za rak želuca. Ljudi koji ga imaju imaju nizak broj crvenih krvnih stanica jer imaju poteškoća s apsorpcijom vitamina B12. Bez ili neadekvatna želučana kiselina, stanje koje se zove aklorhidrija, također je čimbenik rizika za rak želuca.
Prehrana je jedan od čimbenika rizika za rak želuca koji se može kontrolirati. Ljudi koji jedu hranu bogatu slanim mesom i ribom, dimljenom hranom i kiselim povrćem izloženi su povećanom riziku od raka želuca. Prehrana s malo voća i povrća također povećava rizik od raka želuca. Pušenje, pijenje prekomjernih količina alkohola, prekomjerna tjelesna težina ili pretilost povećavaju rizik od raka želuca. Srećom, sve su to životne navike koje je moguće kontrolirati. Prestanite pušiti ako pušite i smanjite unos alkohola ako pijete. Ograničite unos dimljene i slane hrane. Jedite širok izbor voća i povrća kako biste smanjili rizik od raka želuca i drugih karcinoma.
Rak želuca često se dijagnosticira u kasnim fazama jer obično ne proizvodi znakove i simptome u ranim fazama. Kada rak želuca proizvodi znakove ili simptome, bolesnik s bolešću može osjetiti umor, nenamjeran gubitak težine, gubitak apetita, bol ili nelagodu u trbuhu, mučninu, povraćanje, krvavu ili crnu stolicu, žgaravicu i probavne smetnje. Osjećaj nadutosti nakon jela može se pojaviti i kod ljudi koji imaju rak želuca.
Ako pacijent ima simptome, posjetite liječnika koji će obaviti fizički pregled. Liječnik će uzeti osobnu i obiteljsku anamnezu te pregledati pacijentove simptome. Liječnik može naručiti analizu krvi ili druge pretrage kako bi utvrdio uzrok simptoma. Ako smatra da je potrebno, liječnik vas može uputiti gastroenterologu na specijaliziranije pretrage. Gornja endoskopija se koristi za vizualizaciju unutrašnjosti želuca i prvog dijela tankog crijeva. Endoskopski ultrazvuk (EUS) uključuje pomicanje sonde niz jednjak kako bi se vizualizirali različiti slojevi želučane stijenke, limfni čvorovi i strukture u blizini želuca. Liječnik može uzeti biopsiju sumnjivih područja.
Endoskopija je test u kojem liječnik pomiče kameru kroz cijev niz pacijentovo grlo kako bi vizualizirao unutrašnjost želuca. Liječnik može pregledati zid želuca i uzeti biopsiju bilo kojeg područja koje izgleda nenormalno ili se čini sumnjivim. Ako su prisutne stanice adenokarcinoma, tkivo se može testirati na razine proteina zvanog HER2/neu. Mjerenje razine ovog proteina koji potiče rast pomaže u donošenju odluka o liječenju. Biopsijom se može provjeriti ima li stanica raka i drugih bolesti i stanja.
Pacijent može imati kombinaciju dodatnih pretraga ako liječnik posumnja na rak želuca. Serija gornjeg gastrointestinalnog trakta (GI) je rendgenski test gdje pacijent pije otopinu krede koja sadrži barij prije snimanja slika jednjaka, želuca i početnog dijela tankog crijeva. CT ili CAT skeniranje može snimiti slike poprečnog presjeka abdominalnog područja. Od pacijenta se može zahtijevati da pije kontrastnu otopinu prije testa ili dobije injekciju kontrastne boje. MRI skeniranje može se koristiti za vizualizaciju mekih tkiva tijela pomoću radio valova i magnetskog polja za proizvodnju slika.
Kirurgija može biti opcija liječenja raka želuca ovisno o tome gdje se rak nalazi, stadiju tumora i cjelokupnom zdravstvenom stanju pacijenta. Tumor će biti uklonjen, a može se ukloniti i cijeli ili dio želuca. Kirurg će ukloniti limfne čvorove da vidi sadrže li rak i pregledati okolne organe poput jetre na znakove raka. To pomaže odrediti stadij i opseg bolesti. Operacija možda nije opcija za pacijente koji imaju uznapredovalu bolest. Medicinski tim izradit će plan liječenja kako bi se zaštitio od gubitka težine i drugih mogućih komplikacija nakon operacije.
Zračenje i kemoterapija moćni su tretmani koji mogu povećati stopu preživljavanja pacijenata s rakom želuca. Terapija zračenjem uključuje primjenu visokoenergetskih čestica na područje kako bi se oštetile ili uništile stanice raka. Gama zrake, elektronske zrake, X-zrake i protoni su nekoliko vrsta zračenja. Kemoterapija je moćna terapija lijekovima dizajnirana za uništavanje stanica raka. U kemoterapiji se koriste različita sredstva ili kombinacija sredstava. Zračenje i kemoterapija mogu se koristiti prije operacije kako bi se smanjio tumor. Često se koriste i nakon operacije. Vi i vaš liječnički tim možete razgovarati o individualiziranom tretmanu koji je najbolji za vaš problem.
Ciljana terapija je vrsta liječenja raka koja se može koristiti kod nekih pacijenata s rakom. Ciljana terapija iskorištava jedinstvene karakteristike određenih malignih bolesti i cilja na uništavanje stanica raka. Općenito, ove vrste liječenja imaju manje nuspojava od standardnih kemo lijekova. Ovi lijekovi pomažu poštedjeti zdrave okolne stanice. Imunoterapija stimulira vlastiti imunološki sustav u borbi protiv raka. To je inovativna vrsta skrbi za rak.
Za pacijente koji ne reagiraju na standardnu operaciju, kemoterapiju, zračenje i imunoterapiju za rak želuca, klinička ispitivanja pod pokroviteljstvom Nacionalnog instituta za rak pružaju priliku isprobati nove postupke i lijekove. Pacijenti se moraju kvalificirati kako bi sudjelovali u kliničkim ispitivanjima. Rezultati kliničkih ispitivanja doprinose istraživanju u liječenju raka želuca. Kliničke studije nude ljudima nove mogućnosti liječenja koji su možda iscrpili druge mogućnosti svoje zdravstvene skrbi.