Mnoge bolesti uzrokuju upalu u tijelu, uključujući infekcije, autoimunih stanja i karcinoma. Milijuni testova upalnih markera rade se svake godine, a stope testiranja rastu. Iako će mnogi od ovih testova biti provedeni na odgovarajući način iz različitih razloga, Liječnici opće prakse sve ih češće koriste kao nespecifičan test kako bi isključili ozbiljnu temeljnu bolest. Do sada nije bilo dokaza o tome je li ovo dobra strategija.
Studija, objavljeno u Britanski časopis opće prakse danas [utorak, 18. lipnja], otkrili su da testovi nisu dobri u isključivanju bolesti te da su česti i lažno pozitivni rezultati, što dovodi do daljnjih konzultacija, testovi i uputnice.
Koristeći podatke iz Datalinka za kliničku praksu, istraživači su analizirali zapise 160, 000 pacijenata koji su 2014. imali testove upalnih markera i usporedili ih sa evidencijom od 40, 000 pacijenata koji nisu prošli test.
Sveukupno, 15 posto povišenih upalnih markera bilo je uzrokovano bolestima:6,3 posto bilo je posljedica infekcija, 5,6 posto uzrokovano je autoimunim stanjima, a 3,7 posto je posljedica raka. U preostalih 85 posto pacijenata s povišenim markerima upale ("lažno pozitivni") nije se mogla pronaći relevantna bolest.
Istraživači su izračunali da, za svaki 1, 000 provedenih upalnih markera, bilo bi 236 lažno pozitivnih rezultata. Također su izračunali da bi ti lažni pozitivi doveli do 710 imenovanja liječnika opće prakse, 229 pregleda krvi i 24 uputnice u sljedećih šest mjeseci.
Polovica pacijenata s relevantnom bolešću imala je normalne rezultate testa, ili "lažno negativan", što znači da se liječnici opće prakse ne bi trebali oslanjati na normalne rezultate testa kao dokaz dobrog zdravlja ili za 'isključivanje' bolesti.
U drugom članku objavljenom u Britanski časopis opće prakse danas [utorak, 18. lipnja], Tim, koristeći isti skup podataka, otkrili su da korištenje dvaju testova upalnih markera ne povećava sposobnost isključivanja bolesti te ih se općenito treba izbjegavati.
Dr. Jessica Watson, liječnik opće prakse i glavni autor studije koju je provela za svoju stipendiju za doktorska istraživanja NIHR -a, rekao je:
Iako testovi upalnih markera mogu pridonijeti dijagnosticiranju ozbiljnih stanja i korisni su za praćenje i mjerenje odgovora na liječenje, njihov nedostatak osjetljivosti znači da nisu prikladni kao test isključenja. Lažno pozitivni rezultati mogu dovesti do povećane anksioznosti pacijenata, kao i povećane stope konzultacija, testiranje i upućivanje.
Preporučujemo da liječnici opće prakse prestanu koristiti upalne markere kao nespecifičan test kako bi se isključila ozbiljna temeljna bolest. Također bismo voljeli vidjeti pregled NICE smjernica za kronični umor i sindrom iritabilnog crijeva, koji trenutno promiču upotrebu upalnih markera kako bi se isključile druge dijagnoze. "
U daljnjem istraživanju, objavljeno u Britanski časopis za rak u travnju, tim je otkrio da su pacijenti s povišenim razinama upalnih markera u većem riziku od raka. Rizik je bio najveći za muškarce starije od 50 godina i žene starije od 60 godina, premašuje prag Nacionalnog instituta za zdravstvenu i njegu izvrsnosti (NICE) od tri posto za hitnu istragu.
Profesor Willie Hamilton, Medicinskog fakulteta Sveučilišta Exeter, rekao je:
Liječnici opće prakse trebali bi razmotriti rak kao moguću dijagnozu u pacijenata s povišenom razinom upalnih markera, osobito stariji od 50 godina, ali ne, obrnuto, isključiti rak kada je razina markera normalna. Kad provodimo test opće prakse, moramo biti jasni što tražimo. Naše istraživanje pokazuje da nije sigurno koristiti jedan od ovih testova kao opće pravilo za ozbiljne bolesti. Oni jednostavno ne rade posao. "