Kolescintigrafija je test koji rade liječnici nuklearne medicine za dijagnosticiranje opstrukcije žučnih kanala (na primjer, žučnim kamencem ili tumorom), bolesti žučnog mjehura i curenja žuči. Ponekad se naziva HIDA skeniranjem ili skeniranjem žučnog mjehura.
Za kolescintigrafiju pacijentu se intravenozno ubrizgava radioaktivna kemikalija. Testnu kemikaliju jetra uklanja iz krvi i izlučuje u žuč koju proizvodi jetra. Ispitna kemikalija se zatim raspršuje posvuda gdje žuč ide u žučne kanale, žučni mjehur i crijeva. Kamera koja bilježi radioaktivnost (poput Geigerovog brojača) se zatim postavlja na pacijentov trbuh i dobiva se "slika" jetre, žučnih kanala, žučnog mjehura i okolnih područja koja odgovara mjestu na koji je radioaktivna kemikalija putovala unutar žuči ispunjene žučom. jetra, žučni kanali i žučni mjehur. Kolescintigrafija traje otprilike dva sata.
Postoje različiti obrasci radioaktivnosti koji se mogu vidjeti nakon ubrizgavanja radioaktivne kemikalije, a svaki ima drugačije značenje. Ako se ispitivana kemikalija ne otkrije u jetri, vjerojatno je indicirana bolesna jetra. Ako se kemikalija apsorbira u jetri, ali se ne izlučuje u žučne kanale, vjerojatno postoji potpuna opstrukcija žučnih kanala koji izlaze iz jetre. Kada se ispitivana kemikalija ne pojavi u žučnom mjehuru, ali se otkrije u crijevima, vjerojatno postoji začepljenje cističnog kanala koji vodi do i iz žučnog mjehura. (Opstrukcija je najčešće uzrokovana žučnim kamencima i, rjeđe, tumorima. Paraziti i krvni ugrušci također mogu rijetko začepiti.) Konačno, ako se kemikalija pojavi izvan jetre, žučnih kanala, žučnog mjehura ili crijeva, vjerojatno postoji žuč curenje iz žučnih kanala ili žučnog mjehura.
Kolescintigrafija se najčešće koristi za dijagnosticiranje problema sa žučnim mjehurom kada su drugi češći testovi, posebice ultrazvuk, normalni ili nedijagnostički. Kolescintigrafija se može modificirati dodatkom intravenske injekcije kolecistokinina, hormona koji tijelo normalno oslobađa nakon obroka. Ovaj hormon uzrokuje kontrakciju žučnog mjehura i istiskivanje žuči u crijevo. Smanjena kontrakcija žučnog mjehura nakon kolecistokinina (tj. smanjeno pražnjenje radioaktivnosti iz žučnog mjehura) može značiti da postoji bolest samog žučnog mjehura, osobito upala ili ožiljak na stijenci.
Nekoliko laboratorijskih testova koji pomažu utvrditi problem boli u žučnom mjehuru su:
Nevizualizacija (nemogućnost pojavljivanja žučnog mjehura na kolescintigrafskom snimku) žučnog mjehura javlja se zbog bolesti žučnog mjehura, osobito žučnih kamenaca. Međutim, nevizualizacija ne znači nužno da je opstrukcija uzrok pacijentovog problema. Na primjer, pacijenti sa žučnim kamencima često imaju nevizualizirajući žučni mjehur zbog opstrukcije cističnog kanala, ali opstrukcija ne uzrokuje nikakve simptome. Stoga je kolescintigrafija korisna samo ako je pacijentov problem na temelju anamneze i fizičkog pregleda vjerojatno uzrokovan bolesti žučnog mjehura ili žučnih vodova.
Uz korištenje kolecistokinina, kod nekih normalnih osoba može se vidjeti slaba kontrakcija žučnog mjehura. Stoga smanjena kontrakcija ne znači uvijek da je žučni mjehur bolestan. Opet, kolescintigrafija s kolecistokininom je korisna samo ako je pacijentov problem na temelju anamneze i fizičkog pregleda vjerojatno uzrokovan bolesti žučnog mjehura ili žučnih kanala.
Još jedno ograničenje kolescintigrafije je da ovaj test ne radi kada je pacijentov bilirubin u serumu veći od 4 mg/dl.
Postoji nekoliko nuspojava kolescintigrafije. Reakcije na radioaktivnu kemikaliju i kolecistokinin su rijetke. Količina radioaktivnosti kojoj su pacijenti izloženi je mala. Radioaktivni spoj se eliminira u stolici, a radioaktivnost se brzo pogoršava u roku od nekoliko sati.
Drugi uobičajeni načini procjene žučnog mjehura i žučnih kanala uključuju ultrazvuk i kompjuteriziranu tomografiju (CT ili CAT skeniranje). Kolangiografija, bilo perkutana (kroz kožu) ili endoskopska (ERCP) (umetnuta u grlo), radiološki je postupak u kojem se boja ubrizgava u žučni mjehur i žučne kanale, a zatim se uzimaju rendgenske snimke. Novije procedure uključuju endoskopski ultrazvuk i magnetsku rezonanciju (MRI) kolangiografiju. Oralna kolecistografija u kojoj se radi X-zraka žučnog mjehura nakon gutanja boje koja je koncentrirana u žučnom mjehuru, trenutno se rijetko radi.