Alosetron (Lotronex) odobren je za prodaju od strane FDA u veljači 2000., ali je povučen s tržišta u studenom 2000. zbog ozbiljnih, po život opasnih, gastrointestinalnih nuspojava. U lipnju 2002. ponovno ga je odobrila FDA za marketing, ali na ograničen način kao dio programa za upravljanje rizicima povezanim s liječenjem koji sponzorira farmaceutska tvrtka. Korištenje alosetrona dopušteno je samo među ženama s teškim sindromom iritabilnog crijeva (IBS) s prevladavajućim proljevom koje nisu uspjele odgovoriti na konvencionalno liječenje IBS-a.
Ovaj je članak napisan u vrijeme prvog odobrenja FDA.
--Medicinski urednici, MedicineNet.com
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je složen gastrointestinalni poremećaj nepoznatog uzroka koji pogađa otprilike svakog petog odraslog Amerikanca i tri puta više žena nego muškaraca. Simptomi IBS-a uključuju bol u trbuhu, nadutost, sluz u stolici te proljev i/ili zatvor. Obično je prisutno više od jednog simptoma. Psihološke značajke poput depresije, anksioznosti ili stresa mogu pratiti IBS. Ne postoje testovi za IBS. Zapravo, dijagnoza IBS-a temelji se na prisutnosti kompatibilnih simptoma i normalnih testova za gastrointestinalne poremećaje (na primjer, rendgenske snimke i endoskopski pregled crijeva). Pretpostavlja se da je uzrok IBS-a disfunkcija crijevnih živaca i/ili mišića.
Budući da je temeljni uzrok IBS-a nepoznat i stoga se ne može liječiti, fokus liječenja IBS-a bio je upravljanje simptomima. Korišten je asortiman lijekova uključujući antidepresive, antispazmotike (mišićne relaksante), lijekove protiv proljeva i laksative, kao i promjene u prehrani (npr. bogata vlaknima, malo masti). Također je provedeno psihijatrijsko testiranje i liječenje.
Alosetron (Lotronex) je prvi lijek koji je odobren posebno za IBS. Dvije 12-tjedne studije uključile su više od 1200 žena s IBS-om kod kojih je proljev bio prevladavajući simptom. Bolesnici su liječeni tri mjeseca alosetronom ili placebom. Svaki tjedan pacijente su pitali je li im lijek koji su uzimali pružio odgovarajuće olakšanje od boli i nelagode u trbuhu. Odgovarajuće mjesečno olakšanje definirano je kao najmanje dva tjedna od svaka četiri uzastopna tjedna s odgovarajućim olakšanjem. Četrdeset i jedan posto pacijenata koji su primali alosetron doživjelo je odgovarajuće mjesečno olakšanje za svaki od tri mjeseca (12 tjedana) studija, dok je samo 30% pacijenata koji su primali placebo doživjelo slično olakšanje. Bolesnici koji su uzimali alosetron također su imali manje dana s osjećajem hitnosti sa svojom stolicom (smanjenje sa 7 na svakih 10 dana na 4 od svakih 10 dana), manje dnevnih stolica (smanjenje s tri na dvije dnevno) i čvršće stolice. Najčešća nuspojava s alosetronom, zatvor, uočena je u otprilike jedne trećine pacijenata i uzrokovala je da devet do deset od svakih 100 pacijenata prestane uzimati lijek na kratko ili na neodređeno vrijeme.
Točan mehanizam kojim alosetron ublažava simptome IBS-a nije poznat. Vjeruje se da su nelagoda i proljev kod IBS-a posljedica abnormalne aktivnosti mišića crijeva i/ili crijevnih živaca koji kontroliraju mišiće. Jedan od kemijskih glasnika koji je važan u koordinaciji aktivnosti crijevnih živaca je serotonin. (Kemijski glasnici su kemikalije koje proizvode i oslobađaju živčane stanice koje se vežu na receptore na obližnjim živčanim stanicama i uzrokuju promjene u obližnjim živčanim stanicama.) Alosetron pripada klasi lijekova koji blokiraju jednu vrstu serotoninskih receptora koji se nazivaju 5-HT3 receptor. Vjeruje se da serotonin i njegovi receptori u crijevima kontroliraju kako se osjeća bol (osjet), kontrakciju crijevnog mišića i oslobađanje tekućine u crijeva. Ova djelovanja serotonina mogu dovesti do boli i proljeva. Uzrok IBS-a je nepoznat, ali se smatra da podražaji kao što su hrana, lijekovi, hormonalne promjene ili stres mogu potaknuti prekomjerno oslobađanje ili pretjeranu reakciju na serotonin. To može uzrokovati bol i proljev koji se viđaju u bolesnika s IBS-om u kojem prevladava proljev. Alosetron, blokiranjem 5-HT3 receptora, smanjuje djelovanje serotonina.
Nema sumnje da je alosetron učinkovit. Zasad izgleda sigurno, a srodni lijekovi koji su dostupni godinama pokazali su se sigurnima. Međutim, postoje neka upozorenja.
Prvo, studije su bile relativno kratkotrajne - 12 tjedana, ali IBS je kronični problem koji traje mnogo godina. Neki lijekovi s vremenom gube svoju učinkovitost, a još nije jasno hoće li alosetron zadržati svoju učinkovitost na duži rok. Drugo, djelotvornost (adekvatno olakšanje) definirali su istraživači studija; međutim, razumno se može zapitati koliko je adekvatno olakšanje koje je prisutno samo dva tjedna od svaka četiri (50% vremena)? Treće, iako je alosetron bio učinkovitiji od placeba, razlika između alosetrona i placeba bila je mala, oko 10%. (Možda bi bolesnike s IBS-om prvo trebalo liječiti placebom, a samo ako je neučinkovit treba ih liječiti alosetronom!) Konačno, manje od polovice pacijenata liječenih alosetronom dobilo je odgovarajuće olakšanje.
Očekuje se da će se alosetron široko koristiti budući da je IBS među deset najčešće dijagnosticiranih medicinskih problema, a postoji nekoliko učinkovitih tretmana ako ih uopće ima. Ipak, među ženama s IBS-om, proljev bez zatvora (prema pacijentima iz studija) prisutan je samo u manjini. Zatvor je najčešći oblik IBS-a, a alosetron može pogoršati zatvor. Stoga je alosetron prikladan samo za manjinu žena s IBS-om. Alosetron nije proučavan na velikom broju muškaraca i nije odobren niti preporučen za muškarce jer su manje studije pokazale da nema koristi kod muškaraca.
Unatoč upozorenjima, alosetron predstavlja važan korak naprijed u liječenju IBS-a. Dokazivanje njegove učinkovitosti vjerojatno će potaknuti daljnja istraživanja s drugim lijekovima koji mijenjaju oslobađanje kemijskih glasnika ili blokiraju receptore u crijevima. Međutim, napredak će doći polako zbog nerazumijevanja uzroka IBS-a.