Liječnička profesija značajno se promijenila posljednjih desetljeća, sa sve većim udjelom liječnica. U mnogim zemljama, polovica učenika koji upisuju medicinske fakultete su žene. Međutim, žene liječnice suočavaju se s ogromnim preprekama tijekom svoje karijere:primaju manje plaće i manje sredstava, imaju više poteškoća s objavljivanjem svojih istraživanja i sporije napreduju u karijeri od svojih muških kolega. Objavljivanje znanstvenih članaka ključno je za sve istraživače, budući da igra važnu ulogu u procesu napredovanja i napredovanja u karijeri. Kvantificiranje izdavačke djelatnosti žena može se smatrati pokazateljem njihove uspješne integracije u znanost. Rodne nejednakosti u izdavaštvu mogu biti među glavnim razlozima zašto muškarci i dalje nadmašuju žene na akademskim vodećim pozicijama.
Mnoge studije su u istraživanju ispitivale neravnopravnost spolova, ali su dostupni samo ograničeni podaci za opće biomedicinske časopise. Ovdje su istraživači procijenili prevalenciju ženskog prvog autorstva u općim biomedicinskim časopisima i ispitali njegove varijacije među brojnim autorima, karakteristike članka i časopisa.
Znanstvenici su pronašli 767 nasumično odabranih članaka objavljenih 2016. u časopisima o primarnoj zdravstvenoj zaštiti i općoj internoj medicini s visokim utjecajem faktora. Izvukli su sljedeće podatke:autor (spol, broj publikacija i pripadnost prvog autora), rad (broj autora, broj sudionika i dizajn studija) i karakteristike časopisa (disciplina časopisa i faktor utjecaja iz 2015.).
Sveukupno, udio ženskog prvog autorstva bio je 48% (366 članaka), ali je brojka bila znatno veća za časopise primarne zdravstvene zaštite nego za opće interne časopise (63% naspram 33%). U multivarijantnoj analizi, žene su objavile manje članaka, bili su češće povezani s institucijama u zapadnom svijetu (55% naspram 45%) i veća je vjerojatnost da će objaviti kvalitativne studije (u odnosu na sustavne preglede ili eksperimente).
Udio ženskog prvog autorstva u ovoj studiji za časopise o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (63%) povoljno se uspoređuje s postojećom literaturom, dok je za opću internu medicinu (33%) ta brojka niža od udjela koji se nalazi u mnogim disciplinama, osim gastroenterologije. Nalaz (barem za časopise o primarnoj zdravstvenoj zaštiti) može se djelomično objasniti smanjenjem rodnog jaza u vremenu, kako je pokazalo nekoliko autora. Udio članaka sa ženom kao prvom autoricom povećao se, na primjer, sa 27% 1994. na 37% 2014. za šest visokoučinkovitih medicinskih časopisa, sa 9% 1992. na 29% 2012. za gastroenterološke časopise, sa 12% 1976. na 48% 2006. za dermatološke časopise, s 30% 1989. na 52% 2009. za farmakološke časopise, i sa 40% u 2001. na 58% u 2016. za pedijatrijske časopise.
Ovdje su istraživači otkrili da su žene koristile kvalitativne metode za svoja istraživanja tri puta češće od muškaraca (žene 25% naspram muškaraca 8%). Istraživači su također otkrili da su žene bile manje sklone objavljivanju ispitivanja (žene 7% naspram muškaraca 13%). To može biti posljedica činjenice da žene dobivaju sve manje i niže potpore za istraživanje te je stoga manja vjerojatnost da će biti glavna istraživačica i/ili prva autorica ovih skupih studija.
U studiji su postojale i značajne regionalne razlike. Posebno, istraživači su otkrili mali udio autorica u Aziji (rezultate za Južnu Ameriku i Afriku teže je tumačiti zbog malog broja opažanja).
Iako su nalazi o ženskom autorstvu radova u časopisima o primarnoj zdravstvenoj zaštiti ohrabrujući u smislu integracije žena znanstvenica, nedovoljna zastupljenost žena u člancima objavljenim u općim časopisima za internu medicinu, u člancima koji dolaze iz nekih dijelova svijeta (uglavnom iz Azije), te se u sustavnim pregledima i ispitivanjima bavio istraživačima ove studije.