Tjedne vježbe povezane s manjim rizikom od Alzheimerove bolesti u pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem

Vježbanje više od jednom tjedno povezano je s manjim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti u pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem, istraživanje objavljeno u časopisu otvorenog pristupa Alzheimerova istraživanja i terapija sugerira. Blago kognitivno oštećenje stanje je koje uzrokuje da ljudi imaju više problema s pamćenjem i razmišljanjem nego što je to normalno za osobe njihove dobi. Osobe s blagim kognitivnim oštećenjem imaju deset puta veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti od opće populacije.

Tim istraživača s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yonsei, Republika Koreja, otkrili su da u usporedbi s osobama s blagim kognitivnim oštećenjem koje nisu vježbale, oni koji su provodili intenzivnu ili umjerenu tjelesnu aktivnost najmanje deset minuta više od jednom tjedno imali su 18% manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Među onima koji su vježbali više od jednom tjedno, osobe s blagim kognitivnim oštećenjem koje su vježbale tri do pet puta tjedno imale su 15% manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti od onih koje su vježbale manje od tri do pet puta tjedno.

Oni s blagim kognitivnim oštećenjem koji su počeli vježbati nakon dijagnoze imali su 11% manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti od ljudi koji uopće nisu vježbali. Prestanak vježbanja nakon što je dijagnosticirano blago kognitivno oštećenje bio je povezan s istim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti kao i ne vježbanje prije ili poslije dijagnoze.

Hanna Cho, odgovarajući autor rekao je:"Naši nalazi ukazuju na to da redovita tjelesna aktivnost može zaštititi od pretvaranja blagog kognitivnog oštećenja u Alzheimerovu bolest. Predlažemo da se redovita tjelovježba treba preporučiti pacijentima s blagim kognitivnim oštećenjem. Čak i ako je osoba s blagim kognitivnim oštećenjem ne vježbaju redovito prije postavljanja dijagnoze, naši rezultati ukazuju na to da bi redovito vježbanje nakon dijagnoze moglo značajno smanjiti rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. "

Autori su koristili podatke o elektroničkom zdravstvenom zapisu osoba s dijagnosticiranim blagim kognitivnim oštećenjem iz kohorte Nacionalne službe zdravstvenog osiguranja Koreje od 2009. do 2015. Prosječna dob sudionika bila je između 64 i 69 godina. Tjelesna aktivnost mjerena je pomoću upitnika u kojem su se sudionici pitali koliko su vježbali u prethodnih sedam dana.

Od 247, 149 sudionika uključenih u istraživanje, 99, 873 (40%) nije vježbalo redovito, 45, 598 (18%) je počelo vježbati nakon što im je dijagnosticirano blago kognitivno oštećenje, 45, 014 (18%) je prestalo s vježbanjem nakon dijagnoze, a 56, 664 (23%) vježbalo je više od jednom tjedno prije i nakon dijagnoze. Do kraja razdoblja praćenja, 8,7% onih koji nisu vježbali dijagnosticirano je Alzheimerova bolest u usporedbi s 4,8% onih koji su vježbali više od jednom tjedno. Od onih koji su počeli vježbati nakon dijagnoze, 6,3% je nastavilo razvoj Alzheimerove bolesti, u usporedbi sa, 7,7% onih koji su prestali vježbati nakon dijagnoze.

Autori sugeriraju da redovita tjelovježba može povećati proizvodnju molekula koje podržavaju rast i opstanak neurona ili povećati protok krvi u mozak, što bi moglo spriječiti smanjenje volumena mozga koje je često povezano s demencijom.

Autori upozoravaju da su podaci o tjelesnoj aktivnosti prikupljeni u dvije vremenske točke tijekom studije, nije poznato je li tip, intenzitet, trajanje ili učestalost vježbi sudionika promijenilo se u bilo kojem drugom trenutku tijekom razdoblja istraživanja. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se procijenilo koliko dugo traje zaštitni učinak redovite tjelesne aktivnosti protiv Alzheimerove bolesti te kako bi se istražili biološki mehanizmi na kojima se temelji zaštitni učinak.

• Istraživanja se bave aerobiomima,
• Studija otkriva vezu između mikrobioma crijeva djece i kemikalija za kućanstvo