Početak trenutne pandemije koronavirusa 2019. (COVID-19) doveo je do toga da je lančana reakcija polimerazne reverzne transkriptaze (RT-PCR) postala zlatni standard za dijagnosticiranje ove infekcije. Ovaj se test uglavnom koristi za postizanje pozitivnog/negativnog rezultata, ali se također može koristiti za procjenu virusnog opterećenja u ispitivanom uzorku ako je prag ciklusa (Ct), ili se ispituje točka prijelaza (Cp).
U većini slučajeva infekcije SARS-CoV-2, kinetika virusnog opterećenja prvo pokazuje strmo povećanje virusnog opterećenja, prije nego što se simptomi razviju, nakon čega slijedi spor pad. Virusne kulture su uspješne samo ako uzorak ima nisku vrijednost Ct (ispod 27), a kada je iznad 35, virus se teško uzgaja, što ukazuje na nizak rizik širenja. Međutim, teško je izravno usporediti virusno opterećenje u različitim populacijama, zbog korištenja različitih testova i metoda, koji utječu na Ct.
Sadašnja studija stoga se usredotočila na Ct u svim uzorcima iz rutinske uzorkovane populacije, sve testirano u jednom nizozemskom regionalnom laboratoriju. Cilj je bio pronaći razliku između različitih skupina pacijenata, uključujući i hospitalizirane, Liječnik opće prakse, starački dom, zdravstveni radnici (HCW), i pacijenti testirani u centrima za javno zdravstvo, kao i između dobnih skupina, s obzirom na opterećenje virusom i razdoblje tijekom kojeg su simptomi postojali.
Studija je obuhvatila više od 270, 000 pacijenata, koristeći samo prvi rezultat. Ako je bilo više pozitivnih rezultata, prvi je korišten, bilo pozitivno ili negativno. Oko 9% je bilo pozitivno. U prvom valu, više od četvrtine testova provedeno je za bolničke pacijente, ali ova je skupina činila samo manje od 1% u drugom valu, s više od 80% iz nizozemskog sustava ispitivanja javnog zdravlja.
Više vrijednosti Ct (manje virusno opterećenje) u respiratornim uzorcima povezane su s uzorcima dobivenim u prvom valu. Međutim, u ovom valu, Vrijednosti Ct bile su niže u pacijenata javnog zdravstva nego u pacijenata opće prakse, kod ne hospitaliziranih pacijenata, i zdravstveni radnici u staračkim domovima. S početkom drugog vala, stanovnici doma za starije osobe i GP liječnici pokazali su niže vrijednosti Ct.
Kada se prema dobi razvrstaju u sljedeće kategorije, naime, 0-12 godina, 12-17 godina, 18-29 godina, 30-49 godina, 50-59 godina, 60-69 godina, 70-79 godina, i preko 79 godina, studija pokazuje da je napredovanje dobi povezano s većim postotkom pozitivnih i većim virusnim opterećenjem. Mlađi pacijenti imali su mnogo veću vjerojatnost da imaju vrijednosti Ct iznad 30.
Oko trećine djece mlađe od 12 godina imalo je Ct iznad 30, ali samo polovica ostalih pacijenata. Srednje vrijednosti Ct bile su 4 puta veće u najmlađoj skupini u odnosu na najstariju, što odgovara 16-strukom smanjenju virusnog opterećenja.
Kad je bilo poznato vrijeme početka simptoma i testiranja, utvrđeno je da je povećanje dobi povezano s nižim vrijednostima Ct, u svakom intervalu između početka simptoma i testiranja. To je uočeno unatoč činjenici da se virusno opterećenje povećalo s povećanjem ovog intervala.
Raspodjela vrijednosti Cp-a PCR-a za SARS-CoV-2 unutar različitih dobnih skupina (n =18.290) Svaka boja odgovara jednoj specifičnoj dobnoj skupini koja je rutinski testirana u razdoblju od 1. siječnja do 1. prosinca. Za svaku skupinu učestalost prijavljenih Cp- vrijednosti korištene su za izračun ocjene gustoće čija površina ispod krivulje iznosi 1.U ovoj najranijoj studiji raspodjele virusnog opterećenja na širokom rasponu pacijenata, jasno je da je virusno opterećenje uvijek najveće kod starijih pacijenata, neovisno o spolu ili početku simptoma. Opet, populacija testirana na ovu infekciju bila je različita u prvom i drugom valu. I treće, uzorci u drugom valu imali su veće medijansko virusno opterećenje.
Razlog za promjenu testiranih populacija je promjena politike testiranja, koja se usredotočila na hospitalizirane pacijente u prvom valu, ali su prešli na općenitije testiranje s poboljšanjem kapaciteta, tijekom drugog vala.
Nalaz niskog virusnog opterećenja kod mlađih pacijenata nije u skladu s ranijim studijama, pokazujući jedinstvenu važnost ove studije koja je koristila podatke iz više od 2, 600 pacijenata mlađih od 20 godina, i oko 240 ispod 12. Međutim, nude nekoliko odricanja od odgovornosti. Za jednog, poteškoće u bezbolnom izvođenju uzorkovanja nazofaringealnog ili orofaringealnog uzorka u djece mogle su dovesti do većeg postotka nazalnih ili srednje turbiniranih uzoraka, poništavanje rezultata.
Ovaj aspekt treba temeljito istražiti, budući da su ranije studije dale kontradiktorne nalaze o tome imaju li takvi uzorci smanjeno virusno opterećenje. Drugo, većina pacijenata u mlađoj dobnoj skupini bila je dovoljno stara da podnese postupak.
Čini se da objašnjenja kao što su viši prag ispitivanja za djecu ili ograničeno testiranje ne zadržavaju vodu, budući da porast virusnog opterećenja s godinama ostaje stabilan tijekom jedne godine istraživanja. Umjesto toga, može biti važno proučiti distribuciju i ekspresiju receptora stanice domaćina, enzim 2 koji pretvara angiotenzin (ACE2), u djece, diferencijalni imunitet kod djece, razlike u mikrobiomu, i već postojeći imunitet na koronavirus.
Konačno, relativnu osjetljivost ispitivanja antigena u odnosu na testiranje lančane reakcije polimeraze (PCR) potrebno je istražiti u odnosu na rezultate ove studije. Budući da je gotovo trećina djece imala vrijednosti Ct iznad 30, osjetljivost na antigen test može biti niža u ovoj skupini.
Studija otkriva važnost korištenja podataka širokog spektra pacijenata, u velikom broju, iz jednog laboratorija, kako bi se bolje otkrio stvarni pomak u testiranoj populaciji pacijenata i raspodjela virusnog opterećenja. Nisko opterećenje virusom u djece podupire tvrdnju da ova dobna skupina ne igra ključnu ulogu u širenju virusa. Bit će potrebno više istraživanja kako bi se razumjelo kako se to povezuje s kašljem i drugim epidemiološkim parametrima koji također utječu na prijenos.
medRxiv objavljuje preliminarna znanstvena izvješća koja nisu recenzirana i, stoga, ne treba smatrati konačnim, usmjeriti kliničku praksu/ponašanje povezano sa zdravljem, ili se tretira kao utvrđena informacija.