ERCP (endoskopska retrogradna kolangio-pankreatografija)

Činjenice koje biste trebali znati o ERCP-u

Slika gornjeg GI sustava, žučnog mjehura, jetre i gušterače

• ERCP je dijagnostički postupak osmišljen za ispitivanje bolesti jetre, žučnih kanala i gušterače.
• ERCP se obično najbolje izvodi u općoj anesteziji. Može se učiniti primjenom IV sedacije.
• Postoji niska učestalost komplikacija.
• ERCP može pružiti važne informacije koje se ne mogu dobiti drugim dijagnostičkim pregledima, na primjer, ultrazvukom abdomena, CT skeniranjem ili MRI.
• Često se terapijske mjere mogu provesti u vrijeme ERCP-a kako bi se uklonili kamenci u žučnim kanalima ili kako bi se ublažila opstrukcija žučnih kanala.

Što je ERCP?

Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP) je dijagnostički test za ispitivanje:

• duodenum (prvi dio tankog crijeva),
• Vaterova papila (mala struktura nalik bradavicama s otvorima koji vode do žučnih kanala i kanala gušterače),
• žučni kanali, i
• žučni mjehur i kanal gušterače.

Postupak se izvodi pomoću dugog, fleksibilnog instrumenta za gledanje (duodenoskopa) promjera olovke. Duodenoskop se može usmjeravati i pomicati po mnogim zavojima želuca i dvanaesnika. Moderni duodenoskop koristi tanak snop optičkih vlakana za prijenos svjetlosti do vrha endoskopa i tanku žicu s čipom također na vrhu endoskopa za prijenos digitalnih video slika na TV ekran. Duodenoskop se uvodi kroz usta, kroz stražnji dio grla, niz cijev za hranu (jednjak), kroz želudac i u duodenum. Nakon što se identificira Vaterova papila, mali plastični kateter (kanila) prolazi kroz otvoreni kanal endoskopa u otvor papile, te u žučne kanale i/ili kanal gušterače. Zatim se ubrizgava kontrastni materijal (boja) i radi se rendgensko snimanje žučnih kanala i kanala gušterače. Drugi otvoreni kanal u endoskopu također omogućuje prolazak kroz njega drugih instrumenata kako bi se izvele biopsije, umetnuli plastični ili metalni stentovi ili cijevi za ublažavanje opstrukcije žučnih kanala ili kanala gušterače uzrokovane rakom ili ožiljcima, te za izvođenje rezova pomoću elektrokautera (električne topline).

Jetra je veliki čvrsti organ koji se nalazi ispod desne dijafragme. Jetra proizvodi žuč, koja je pohranjena u žučnom mjehuru (mala vrećica koja se nalazi ispod jetre). Nakon jela, žučni mjehur se skuplja i prazni žuč kroz cistični kanal, u žučne kanale, kroz Vaterovu papilu i u crijeva kako bi pomogao pri probavi. Gušterača se nalazi iza želuca. Ona proizvodi probavni sok koji se cijedi kroz kanal gušterače, koji se obično spaja s žučnim kanalom unutar papile, a zatim ulazi u crijevo.

Važan postupak vezan uz ERCP je endoskopski ultrazvuk koji koristi sličan endoskop koji, osim kamere, na vrhu ima ultrazvučnu sondu za ultrazvučni pregled žučnih kanala, žučnog mjehura, kanala gušterače i gušterače. Ultrazvučno usmjerene iglene biopsije gušterače mogu se uzeti kroz kanal u endoskopu.

Drugi, noviji postupak vezan uz ERCP je korištenje minijaturnih endoskopa (Spyglass) koji se prolaze kroz operativni kanal duodenoskopa i mogu se umetnuti izravno u žučne i pankreasne kanale. Unutrašnjost kanala može se vizualizirati, te se mogu uzeti usmjerene biopsije (Spybite). Moguće su i druge terapijske intervencije.

Koja je vrsta pripreme potrebna za ERCP?

Za najbolji mogući pregled, želudac mora biti prazan. Pacijent ne smije ništa jesti poslije ponoći navečer prije pregleda. U slučaju da se postupak izvodi rano ujutro, ne smije se uzimati tekućina. U slučaju da se pregled radi u podne, šalica čaja, soka, mlijeka ili kave može se popiti osam sati ranije. Lijekove za srce i krvni tlak uvijek treba uzimati rano ujutro s malom količinom vode. Budući da će zahvat zahtijevati intravensku sedaciju ili opću anesteziju, pacijent mora imati suputnika koji ga odveze kući nakon zahvata.

Što se može očekivati ​​tijekom i nakon ERCP postupka?

Ako se radi s IV sedacijom, pacijentu će se dati lijekovi kroz venu da izazovu opuštanje i pospanost. Pacijentu će se dati lokalni anestetik kako bi se smanjio gag refleks. Neki liječnici ne koriste lokalne anestetike i radije daju pacijentima više intravenskih lijekova za sedaciju. To se također odnosi na one pacijente koji su u anamnezi imali alergiju na Xylocaine ili ne podnose gorak okus lokalnog anestetika i osjećaj utrnulosti u grlu. Dok pacijent leži na lijevoj strani na RTG stolu, daje se intravenski lijek, a zatim se instrument lagano uvodi kroz usta u dvanaesnik. Instrument napreduje kroz cijev za hranu, a ne cijev za zrak. Ne ometa disanje, a grčenje se obično sprječava ili smanjuje lijekovima. Ako koristite opću anesteziju, gornji postupak se ne primjenjuje.

Kada je pacijent u polusvjesnom stanju, još uvijek može slijediti upute kao što je promjena položaja tijela na rendgenskom stolu. Nakon što se instrument uvuče u želudac, postoji minimalna nelagoda osim osjećaja stranog tijela u grlu. Postupak može trajati od petnaest minuta do jednog sata, ovisno o vještini liječnika, o tome što je potrebno učiniti i anatomiji ili abnormalnostima na tom području. ERCP se također može izvesti u laganoj, općoj anesteziji.

Nakon zahvata pacijente treba promatrati u zoni oporavka dok većina učinaka lijekova ne nestane. To obično traje jedan do dva sata. Pacijent može osjećati nadutost ili laganu mučninu zbog lijekova ili postupka. Vrlo rijetko pacijent doživi povraćanje i može podrignuti ili propuštati plinove kroz rektum. Nakon otpusta, pacijenta bi kući trebao odvesti suputnik i savjetuje mu se da ostane kod kuće ostatak dana. Pacijent može nastaviti s uobičajenom aktivnošću sljedeći dan. Iako liječnik može objasniti svoje nalaze pacijentu ili pratitelju nakon zahvata, ipak je potrebno pratiti liječnika nakon zahvata kako bi se osiguralo da pacijent razumije rezultate pregleda.

Koji su razlozi za ERCP?

Jetra, žučni kanali, žučni mjehur, gušterača i Vaterova papila mogu biti uključeni u brojne bolesti, uzrokujući bezbroj simptoma. ERCP se koristi za dijagnosticiranje i liječenje sljedećih stanja:

• Začepljenje žučnog kanala žučnim kamencima, rakom, strikturama (ožiljcima) ili kompresijom iz susjednih organa ili tumora
• Žutica (žuta boja kože) zbog začepljenja žučnih kanala, koja također uzrokuje tamnjenje mokraće i svijetle stolice.
• Uporna ili ponavljajuća bol u gornjem dijelu abdomena koja se ne može dijagnosticirati drugim testovima kao što su MRCP/MRI, CT
• Potvrda dijagnoze karcinoma gušterače ili žučnog kanala, tako da se operacija ili drugi tretman može prilagoditi bolesti
• Kada postoji sumnja da Oddijev sfinkter unutar Vaterove papile, koji kontrolira protok žuči i pankreasnog soka, ne radi normalno (disfunkcija Oddijeva sfinktera)

Koje su nuspojave i rizici ERCP postupka?

ERCP je visokospecijalizirana procedura koja zahtijeva puno iskustva i vještine. Postupak je prilično siguran i povezan je s vrlo malim rizikom kada ga izvode iskusni liječnici. Stopa uspješnosti izvođenja ovog zahvata varira od 70% do 95% ovisno o iskustvu liječnika. Komplikacije se mogu pojaviti u otprilike jedan do pet posto ovisno o vještini liječnika i osnovnom poremećaju. Najčešća komplikacija je pankreatitis koji nastaje zbog iritacije gušterače od boje koja se koristi za fotografiranje i može se pojaviti čak i kod vrlo iskusnih liječnika. Ovaj "injekcioni" pankreatitis obično se liječi u bolnici jedan do dva dana. Druga moguća komplikacija je infekcija. Ostali ozbiljni rizici uključujući perforaciju crijeva, reakcije na lijekove, krvarenje, depresivno disanje. Nepravilni otkucaji srca ili srčani udar iznimno su rijetki i uglavnom su posljedica sedacije. U slučaju komplikacija, pacijenti obično trebaju biti hospitalizirani, ali rijetko je potrebna operacija.

Ukratko, ERCP je jednostavan ambulantni pregled koji zahtijeva vještinu i koji se izvodi s sediranim pacijentom pod IV sedacijom ili općom anestezijom. Postupak pruža važne informacije na temelju kojih se može prilagoditi specifično liječenje. U određenim slučajevima terapija se može provoditi istovremeno i duodenoskopom, kako bi se izbjegla tradicionalna otvorena operacija. ERCP, u kombinaciji s endoskopskom ultrazvukom, trenutno je dijagnostički i terapijski postupak izbora kod većine pacijenata za identifikaciju i uklanjanje žučnih kamenaca u žučnim kanalima.

• Rizici zahvata gornje endoskopije (EGD), priprema i rezultati
• CT skeniranje (kompjuterizirana tomografija, CAT skeniranje)