Takayasu bolest je kronična upala velikih krvnih žila koje distribuiraju krv iz srca, uključujući aortu i njezine glavne grane. Upala krvnih žila naziva se i vaskulitis. Najčešći je kod žena azijskog podrijetla. Obično počinje između 10. i 30. godine života.
Takayasuova bolest se također naziva bolest bez pulsa, sindrom luka aorte, Takayasuova bolest i Takayasuov arteritis.
Uzrok Takayasuove bolesti je nepoznat. Čini se da je imunološki sustav u bolesnika s Takayasuovom bolešću pogrešno usmjeren da izazove upalu arterija (arteritis). Bijele krvne stanice zvane T limfociti dio su upale.
Upala aorte i njezinih grana arterija može dovesti do slabe opskrbe krvlju tkiva tijela u bolesnika s Takayasuovom bolešću. To može uzrokovati bolne, hladne ili blijede ekstremitete, vrtoglavicu, glavobolje, bolove u prsima i bolove u trbuhu. Ostali simptomi mogu uključivati umor, gubitak težine i nisku temperaturu.
Postoji mnogo uzroka boli u prsima. Ozbiljan oblik boli u prsima je angina, koja je simptom srčanih bolesti i posljedica je nedovoljne opskrbe srčanog mišića kisikom. Angina može biti uzrokovana bolešću koronarnih arterija ili spazmom koronarnih arterija. Bol u prsima također može biti posljedica srčanog udara (koronarna okluzija), disekcije aneurizme aorte, miokarditisa, spazma jednjaka, ezofagitisa, ozljede ili bolesti rebra, anksioznosti i drugih važnih bolesti. Ne pokušavajte zanemariti bol u prsima i "raditi (ili se igrati) kroz nju". Bol u prsima je upozorenje da potražite liječničku pomoć.
Saznajte više o uzrocima boli u prsima »
Liječnik može utvrditi povišeni krvni tlak u više od polovice pacijenata s Takayasuovom bolešću. Nenormalni zvukovi kretanja krvi kroz sužene krvne žile ponekad se mogu čuti stetoskopom. Mali zarezi u rebrima stražnjeg dijela prsnog koša ponekad su otkriveni na rutinskim rendgenskim snimkama prsnog koša i smatraju se rezultatom abnormalnih pulsacija krvnih žila u tim područjima.
Dijagnoza je potkrijepljena krvnim testovima, kao što je brzina sedimentacije (sed rate), koji ukazuju na upalu u tijelu. Zapravo, povišeni krvni tlak s povišenom brzinom sedimentacije izrazito je neuobičajen u djece i vrlo pomaže u sugeriranju Takayasuove bolesti kao mogućeg uzroka. Anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica) je česta.
Takayasu arteritis se u konačnici dijagnosticira angiogramom arterija (arteriogram) pri čemu se kontrastni materijal ubrizgava u krvne žile što ih čini vidljivim rendgenskim snimkom. S arteriogramom, liječnik može vizualizirati abnormalno sužene i sužene arterije. Dijagnozi Takayasuove bolesti može pomoći angiografija magnetske rezonancije (MRA, kombinacija MRI skeniranja s angiogramom) i CT angiografija. To su neinvazivne metode dijagnosticiranja i praćenja bolesnika s Takayasuovom bolešću.
Liječenje Takayasuove bolesti uključuje suzbijanje upale kortizonskim lijekovima (prednizon, prednizolon). Dok većina pacijenata može poboljšati, neki ne ili recidiv. Kod pacijenata rezistentnih na kortizon koriste se jači lijekovi koji potiskuju imunološki sustav (imunosupresivni lijekovi), čime se dodatno smanjuje aktivna upala arterija. Primjeri uključuju metotreksat (Rheumatrex, Trexall), ciklosporin, ciklofosfamid (Cytoxan) i azatioprin (Imuran). Važna je stroga kontrola povišenog krvnog tlaka (hipertenzije).
Za liječenje aneurizme i ozbiljnog suženja krvnih žila mogu biti potrebni zahvati vaskularne kirurgije i/ili angioplastika sa stentovima.
Dugoročna prognoza nije predvidljiva. Neki istraživači su otkrili da je prognoza lošija kada je zahvaćena mrežnica očiju, ako je oštećena aorta ili kada se razviju aneurizme. Postoje i neka istraživanja koja pokazuju da ranije, agresivno liječenje kortizonom i lijekovima za suzbijanje imuniteta može smanjiti šanse da budu potrebni budući kirurški zahvati zbog abnormalnosti krvnih žila.
Učinci Takayasu arteritisa uvelike se razlikuju od pacijenta do pacijenta. Ti učinci često ovise o poremećenoj opskrbi krvlju tjelesnih tkiva (kao što je mozak koji dovodi do moždanog udara ili leđna moždina koja dovodi do paralize).
Budući da uzrok Takayasuove bolesti nije poznat, ne postoje trenutni načini prevencije.