Crijevni plin (prdenje ili nadutost) stvaraju bakterije kada probavljaju hranu, prvenstveno šećere i neprobavljive polisaharide, koji nisu probavljeni tijekom prolaska kroz tanko crijevo. Primjeri ove hrane uključuju:
Egzokrina insuficijencija gušterače ili EPI je pojam koji opisuje stanje u kojem gušterača osobe ne može proizvoditi i/ili lučiti normalne razine enzima u gastrointestinalni sustav, što rezultira nesposobnošću osobe da probavi i tako apsorbira neke masti, vitamine, i minerali iz hrane (maldiggestija). Egzokrini (lučeni) enzimi koje proizvodi gušterača su uglavnom amilaza, proteaza i lipaza. Svaki kvar u proizvodnji jednog ili više ovih enzima može rezultirati egzokrinom insuficijencijom gušterače jer su ti enzimi potrebni da pomognu tijelu da modificira i/ili apsorbira hranu. EPI ima više mogućih uzroka i javlja se češće u muškaraca nego u žena (8 naspram 2/100 000 populacije).
Većina istraživača i liječnika klasificira uzroke egzokrine insuficijencije gušterače u pankreasa ili ne-pankreasa, a najčešći uzrok je kronični pankreatitis jer dovodi do oštećenja ili gubitka egzokrinih stanica gušterače.
Pankreasni uzroci egzokrine insuficijencije gušterače su:
Nepankreatični uzroci egzokrine insuficijencije gušterače su:
Simptomi egzokrine insuficijencije gušterače ili EPI i njihova težina variraju ovisno o temeljnim uzrocima bolesti, ali kada se simptomi razviju, općenito mogu uključivati:
Ostali simptomi koji se mogu razviti zbog težine bolesti ili njezinog temeljnog uzroka javljaju se nešto rjeđe od gore navedenih uključuju:
Iako liječnici primarne zdravstvene zaštite mogu pomoći osobi s egzokrinom insuficijencijom gušterače, za dijagnozu i/ili liječenje mogu se konzultirati drugi stručnjaci. Takvi stručnjaci mogu uključivati gastroenterologe, imunologe, kirurge i/ili stručnjake s obukom za liječenje cistične fibroze i drugih gore navedenih bolesti koje mogu dovesti do egzokrine insuficijencije gušterače. Iako dijetetičari, a ne liječnici, mogu igrati glavnu ulogu u liječenju egzokrine insuficijencije gušterače dajući prijedloge prehrane koji mogu pomoći u smanjenju simptoma.
Egzokrina insuficijencija gušterače dijagnosticira se anamnezom pacijenta, fizičkim pregledom i određenim testovima koji pomažu razlikovati egzokrinu insuficijenciju gušterače od drugih problema. Na primjer, anamneza bolova u trbuhu, lošeg mirisnog pražnjenja crijeva i gubitka težine klinički sugerira dijagnozu egzokrine insuficijencije gušterače.
Mogu se naručiti krvni testovi za provjeru razine vitamina i enzima gušterače. Često se naređuje trodnevni "fekalni test" koji zahtijeva prikupljanje uzoraka pražnjenja crijeva kako bi se utvrdilo da li se masti pravilno probavljaju. Ovaj test uključuje test na fekalnu elastazu 1 kako bi se utvrdilo proizvodi li gušterača dovoljno ovog probavnog enzima. Ostali testovi mogu uključivati CT skeniranje, MRI i/ili endoskopski ultrazvuk kako bi se utvrdilo je li gušterača upaljena ili ima drugih promjena.
Liječenje egzokrine insuficijencije gušterače naziva se nadomjesna terapija enzima gušterače (PERT). Ova terapija uključuje uzimanje lijekova na recept koji zamjenjuju enzim(e) koje vaša gušterača ili proizvodi u nedovoljnim količinama ili jednostavno ne proizvodi enzim(e). Sljedećih šest proizvoda enzima gušterače (PEP) odobreno je od strane US FDA za liječenje maldigestije i/ili egzokrine insuficijencije gušterače:
Vaši liječnici mogu propisati one lijekove koji će Vama kao pojedincu najvjerojatnije pomoći. Uz one gore navedene PEP-ove, možda će vam trebati dodatni lijekovi kao što su antacidi, inhibitori proteinske pumpe (PPI) i možda neki lijekovi protiv bolova kao što je Tylenol (acetaminofen).
Općenito, ljudi s EPI-om mogu pomoći u upravljanju njime kod kuće liječeći uzroke bolesti u skladu sa svojim tretmanima. Osim toga, kako bi se postigli dobri rezultati PERT terapije kod kuće, pacijentima se savjetuje da PEP treba davati zajedno s obrocima i/ili međuobrocima. Ako se to ne učini, PERT terapija može postati daleko manje učinkovita. Pacijenti bi se trebali posavjetovati sa svojim zdravstvenim djelatnikom kako bi utvrdili je li terapija još učinkovita ili je potrebna modifikacija jer egzokrina insuficijencija gušterače može biti progresivna bolest.
Promjene načina života koje preporučuju mnogi zdravstveni radnici uključuju
Također se preporučuje češće jesti manje obroke (na primjer, šest malih obroka dnevno).
Ako se temeljni uzrok egzokrine insuficijencije gušterače može spriječiti, tada se može spriječiti egzokrina insuficijencija gušterače (na primjer, mogu se spriječiti neki uzroci kroničnog pankreatitisa kao što je pretjerani unos alkohola). Drugi uzroci koji su genetski (na primjer, pacijenti koji imaju gen za cističnu fibrozu) ili uzroci koji su nepoznati ne mogu se spriječiti.
Prognoza bolesnika s egzokrinom insuficijencijom gušterače ovisi o temeljnom uzroku. Pojedinci s uzrokom kao što je pijenje alkohola mogu imati dobru prognozu ako prestanu piti. Ovi ljudi se mogu oporaviti od egzokrine insuficijencije gušterače ili će barem vjerojatno zaustaviti napredovanje EPI. Međutim, osobe s autoimunim pankreatitisom ili cističnom fibrozom mogu nastaviti napredovati do gotovo potpune insuficijencije gušterače uz oprezniju prognozu; međutim, čak i te osobe mogu biti razumno dobro ako reagiraju na terapije enzimskog liječenja i modificiraju svoju prehranu.