Bol u trbuhu – pravovremena dijagnoza

Kada se zdravstveni problem pojavi brzo ili se javlja periodično tijekom duljeg razdoblja, često je najbolje brzo krenuti i postaviti dijagnozu dok su simptomi još prisutni; što je problem ozbiljniji, to je hitnost veća. Ipak, hitnost nikada ne bi trebala zamijeniti pažljivo i potpuno dijagnostičko testiranje, kao što pokazuje nedavna iskustva.

Zamolili su me da vidim pacijenta, mladića u kasnim dvadesetim godinama, koji je nekoliko godina imao epizode bolova u trbuhu. Nije bilo ničeg posebnog u vezi s boli osim što bi trajala od sati do jednog ili dva dana, a zatim nestala. Tijekom epizoda, nije htio jesti; primijetio je i neku mučninu. Jednom je posjetio hitnu pomoć, ali su obavljena samo ograničena ispitivanja, a dijagnoza nije postavljena. Kasnije ga je pregledao gastroenterolog koji je obavio endoskopiju gornjeg gastrointestinalnog trakta. Endoskopijom nisu pronađene abnormalnosti.

Bolesnik je bio zdrav osim napadaja trbušne boli. Unatoč tome što sam detaljno raspravljao o njegovoj povijesti bolesti i pregledao ga, nisam mogao pronaći nikakve naznake uzroka njegovog problema. Budući da su se epizode uvijek u potpunosti riješile, mislio sam da bi najbolji način djelovanja bio vidjeti ga tijekom epizode boli. Pregledom pacijenta tijekom epizode nadao sam se da ću moći odlučiti za najbolji dijagnostički tečaj.

To je trajalo skoro 12 mjeseci, ali konačno, jednog jutra, primio sam poziv od pacijenta. Počinjala je tipična epizoda boli u trbuhu. Rekao sam mu da ga netko odveze u moj ured gdje ću ga naći. Kad smo se upoznali, imao je jake bolove, a trbuh mu je bio jako osjetljiv na dodir. Nisam očekivao takvu ozbiljnost i bio sam pomalo zbunjen. Srećom, dijelio sam ordinaciju s općim kirurgom koji je bio naviknut rješavati hitne slučajeve abdomena. Također je bio impresioniran ozbiljnošću epizode i preporučio je da se pacijent pošalje u hitnu pomoć. Bio je zabrinut da bi operacija mogla biti potrebna, a također je smatrao da bi se dijagnostičko testiranje moglo ubrzati iz hitne pomoći.

U hitnoj ambulanti, rutinski testovi krvi i urina bili su normalni. Nije bilo groznice. Zbog ozbiljnosti simptoma, CT je odabran kao prvi test. Sken je brzo dobiven. Pokazalo je područje otekline unutar abdomena koje je radiolog protumačio kao segment tankog crijeva.

Prošlo je nekoliko sati i pacijent se osjećao ugodnije, jer je dobio jake lijekove za bol. Trbuh mu je bio manje osjetljiv. Naša preporuka pacijentu je bila da bude primljen u bolnicu na promatranje i daljnje pretrage. Pacijentica je bila vrlo nevoljna jer su se sve prethodne epizode, čak i one jednake težine, potpuno povukle u roku od dan-dva. Napokon sam sklopio dogovor s pacijentom. Složio bih se s njegovim odlaskom kući ako bi obećao da će se vratiti rano sljedećeg jutra na RTG tankog crijeva barija. (Još uvijek nismo znali uzrok oticanja crijeva i nadao sam se da će rendgenski snimak identificirati uzrok.) Odnio sam CT skener gastrointestinalnom radiologu koji će obaviti rendgenski snimak sljedeći dan i pregledao ga s njim u pripremi za X-zraka. (Složio se s prethodnim tumačenjem snimka.)

Sljedećeg jutra urađena je rendgenska snimka tankog crijeva. Bilo je normalno! Pronicljivi radiolog, koji nije pronašao abnormalni segment tankog crijeva, pratio je barij ne samo dok nije ušao u debelo crijevo (debelo crijevo), već i dok je putovao kroz prvi dio debelog crijeva - nešto što se općenito ne radi aspart rendgenskog pregleda tankog crijeva. Time je identificirao suženje u sredini debelog crijeva. Jasno je da je CT snimka pogrešno protumačena.

Pacijent je sada trebao kolonoskopiju kako bi se abnormalno područje moglo pregledati i napraviti biopsiju. Međutim, do tada se pacijent osjećao puno bolje i odbijao se vratiti tijekom sljedećih dan-dva na akolonoskopiju. Bio sam razočaran jer bi propuštena prilika da se definira točan uzrok problema (kao i prilika da se odredi najprikladniji tretman). Međutim, barem smo definirali točnu lokaciju problema. Ovo bi moglo biti korisno ako je operacija potrebna u budućnosti. Također bi mogao ubrzati dijagnostički pristup daljnjim epizodama, tj. brzoj kolonoskopiji.

Najvažnija lekcija iz ovog iskustva bila je važnost pravodobnog, ekspeditivnog i cjelovitog dijagnostičkog testiranja. Druga pouka je bila da nijedan test (na primjer, CT) nije nepogrešiv, posebno kada je uključena ljudska interpretacija. Posljednja lekcija bila je važnost stručnog i pripremljenog radiologa koji može prijeći granice standardnog rendgenskog pregleda.

• Simptomi i uzroci krvarenja čira
• Koji su simptomi i znakovi bubrežnih kamenaca?