Test tolerancije na laktozu je test za dijagnosticiranje intolerancije unesene laktoze. Intolerancija na laktozu je genetsko stanje u kojem pojedinci ne mogu probaviti i apsorbirati šećer laktozu iz kravljeg mlijeka.
Intolerancija na laktozu je nemogućnost probave šećera u mlijeku, laktoze. Mlijeko je važan izvor prehrane za djecu, pa čak i neke odrasle. Uz normalnu toleranciju na laktozu, sva se laktoza razgrađuje (probavlja) u crijevima pomoću enzima u dva manja šećera (galaktozu i glukozu) koji se zatim apsorbiraju u tijelo. Kao rezultat toga, obično laktoza ne dolazi do debelog crijeva.
S druge strane, kod osoba s intolerancijom na laktozu kojima nedostaje crijevni enzim koji razgrađuje laktozu, unesena laktoza se niti probavlja niti apsorbira u tankom crijevu i dolazi do debelog crijeva gdje je koriste bakterije u debelom crijevu. Bakterije proizvode kemikalije koje uzrokuju proljev, a također proizvode plin. Također se može pojaviti bol u trbuhu.
Test tolerancije na laktozu zahtijeva od pojedinca da pije tekućinu koja sadrži laktozu. U tankom crijevu kod osoba koje su tolerantne na laktozu, progutana laktoza se dijeli na galaktozu i glukozu koje se zatim apsorbiraju iz crijeva i odlaze u krv. Uzima se nekoliko uzoraka krvi u razdoblju od dva sata nakon uzimanja laktoze kako bi se izmjerila razina glukoze u krvi. Ako je tolerancija na laktozu normalna, razina glukoze u krvi raste zbog apsorpcije glukoze iz crijeva. Ako postoji intolerancija na laktozu, razina glukoze ne raste.
Mnogi kliničari jednostavno postavljaju ovu dijagnozu na temelju poboljšanja simptoma kada se laktoza uskrati iz pacijentove prehrane i affravacije kada se ponovno uvede. Ostali testovi koji se koriste za otkrivanje netolerancije na laktozu uključuju laktozni vodik test disanja i test kiselosti stolice, potonji se prvenstveno koristi u dojenčadi i vrlo male djece. Postoji i genetski test koji može utvrditi ima li pojedinac ili nema crijevni enzim koji je potreban za probavu i apsorpciju laktoze.