Katerina Johnson, sa Sveučilišnih odjela za psihijatriju i eksperimentalnu psihologiju, istraživao je učinke ometanja mikrobioma na mozak kod miševa. 'Iz prethodnih istraživanja znamo da životinjama nedostaju mikrobi, kao što su životinje bez klica (koje nemaju mikrobe) ili životinje liječene antibioticima (čiji su mikrobi jako iscrpljeni), imaju narušeno društveno ponašanje, ', objašnjava ona. 'Stoga su me posebno zanimali učinci mikrobioma na endorfin, signaliziranje oksitocina i vazopresina budući da ti neuropeptidi imaju važnu ulogu u društvenom i emocionalnom ponašanju. '
Najupečatljiviji nalaz bio je kod mladih životinja liječenih antibioticima. To je rezultiralo smanjenom ekspresijom receptora koji posreduju u endorfinu, signaliziranje oksitocina i vazopresina u frontalnoj kori. Dr Johnson je komentirao, 'Ako su ti signalni putevi manje aktivni, to može pomoći u objašnjenju nedostataka u ponašanju kod životinja liječenih antibioticima. Iako je ovo istraživanje provedeno na životinjama kojima je davan snažan antibiotski koktel, ovaj nalaz naglašava potencijalne štetne učinke koje izloženost antibioticima može imati na mozak dok se još razvija. '
Dr Burnet je dodao, 'Naše istraživanje naglašava rastući konsenzus da ometanje mikrobioma tijekom razvoja može imati značajan utjecaj na fiziologiju, uključujući mozak. '
Studija je provedena na relativno malom broju životinja s visokim dozama antibiotika, a daljnja istraživanja trebala bi pratiti ovaj nalaz s obzirom na ovisnost društva o antibioticima, iako naravno oni i dalje igraju vitalnu ulogu u medicini u borbi protiv bakterijskih infekcija.
Ovo je ujedno bila prva studija koja je istraživala utječe li mikrobiom na endorfinski sustav mozga (gdje endorfin aktivira opioidne receptore) pa bi ovi nalazi mogli imati kliničku važnost.
Štetni učinci antibiotika na endorfinski sustav mogu imati posljedice ne samo na društveno ponašanje, već i na regulaciju boli. Zapravo znamo da mikrobiom crijeva utječe na odgovor na bol pa bi to mogao biti jedan od načina na koji to čini.
Pomalo iznenađujuće zapažanje iz našeg istraživanja bio je kontrast u rezultatima za miševe bez klica i liječene antibioticima, budući da su neurogenetske promjene općenito bile u suprotnom smjeru. Ovo je relevantan nalaz jer se upotreba antibiotika za iscrpljivanje mikrobioma često smatra pristupačnijom alternativom životinjama bez klica. Međutim, ističemo potrebu da se ta dva tretmana razmotre kao različiti modeli manipulacije mikrobiomima pri istraživanju učinaka mikroba na mozak i ponašanje. "
Katerina Johnson, s odsjeka za psihijatriju i eksperimentalnu psihologiju, Sveučilište u Oxfordu